Šta je instrument istraživanja
Šta je instrument istraživanja, koji instrumenti dolaze u obzir za diplomski rad, kako se navodi poreklo preuzetog instrumenta i kako se opisuje u metodologiji.
Instrument istraživanja je sredstvo kojim se podatak zapravo prikuplja — konkretan dokument ili obrazac koji stoji između tebe i ispitanika ili građe. Upitnik je instrument. Protokol intervjua je instrument. Skala procene, protokol posmatranja i šifarnik za analizu dokumenata takođe su instrumenti. Metod nije: anketa, intervju i posmatranje su metodi, a instrument je ono što u toj metodi fizički koristiš.
Razlika je važna zato što se u metodologiji traže odvojeno. Rečenica „istraživanje je sprovedeno metodom ankete” ne govori ništa o instrumentu — ne zna se koliko je pitanja bilo, kako su izvedena, ko ih je napisao i gde se mogu videti. Komisija za instrument pita tri stvari: šta je, odakle je i da li stoji u prilogu.
Treće pitanje je najlakše, a najčešće pada. Instrument opisan u tekstu, a odsutan iz priloga, znači da niko ne može proveriti kako je pitanje glasilo — a time ni da li nalaz iz tog pitanja uopšte sledi.
Koji instrumenti dolaze u obzir za diplomski rad
| Instrument | Uz koji metod ide | Šta mora da sadrži |
|---|---|---|
| Upitnik | anketa | uputstvo za ispitanike, pitanja po celinama, ponuđene odgovore |
| Skala procene | anketa, testiranje | stavke, broj stepeni, ispisano značenje krajeva |
| Protokol intervjua | intervju, fokus grupa | teme, osnovna pitanja, spisak potpitanja |
| Protokol posmatranja | posmatranje | jedinice posmatranja, kategorije ponašanja, način beleženja |
| Šifarnik | analiza sadržaja, analiza dokumenata | kategorije sa definicijama i pravilima svrstavanja |
| Obrazac za evidentiranje | merenje, obrada sekundarnih podataka | polja koja se popunjavaju, jedinice, izvor svakog podatka |
Rad može imati više od jednog instrumenta. Kod kombinovanog nacrta to je pravilo, a ne izuzetak — upitnik za širu sliku i protokol intervjua za dubinu, pri čemu se svaki opisuje zasebno.
Skala nije isto što i upitnik, iako je najčešće njegov deo. Upitnik je ceo dokument; skala je merni sklop od više stavki koje zajedno daju jedan skor. Ako je koristiš, značenje krajeva i broj stepeni se opisuju posebno.
Protokol posmatranja se potceni češće od ostalih, jer deluje kao da je dovoljno gledati i beležiti. Kako se pravi i šta mora da nosi: posmatranje kao metod.
Poreklo: preuzet, prilagođen ili sopstveni
Ovo je deo koji se u radovima najčešće preskoči, a odgovor se od tebe traži gotovo uvek.
Preuzet instrument. Koristiš tuđi upitnik ili skalu bez izmena. Navodiš autora, godinu i izvor iz kog si ga uzeo, i citiraš ga kao svaki drugi izvor. Ako je original na drugom jeziku, kaže se ko ga je preveo i kako je provereno da prevod znači isto — najjednostavnije tako što ga je pregledao neko ko zna oblast i jezik.
Prilagođen instrument. Preuzeo si tuđi, pa menjao. Tada se navodi šta je menjano i zašto: izbačene stavke koje se ne odnose na tvoj kontekst, promenjen broj stepeni skale, zamenjeni nazivi pozicija. Izmena bez obrazloženja je najgora varijanta, jer instrument više nije ni tuđi ni tvoj.
Sopstveni instrument. Sastavio si ga sam. To nije slabost, ali mora imati poreklo: iz kog teorijskog okvira su stavke izvedene i kako je pojam razložen na ono što se pita. Postupak tog razlaganja je zaseban korak i opisuje se pre instrumenta: operacionalizacija pojmova.
Kako se sopstveni upitnik gradi unazad, od hipoteza ka pitanjima: kako se pravi upitnik za diplomski rad. Ceo postupak za prve dve varijante — gde se instrument nalazi, kako se traži dozvola i šta se sme menjati — stoji zasebno: upitnik preuzet iz literature.
Šta instrument mora da ima da bi bio instrument
Četiri osobine, i sve četiri se proveravaju pre prikupljanja podataka.
Pokriva sve što rad tvrdi. Za svaku hipotezu ili istraživačko pitanje postoji bar jedno pitanje ili stavka koja daje podatak. Provera je tabela sa dve kolone — levo hipoteze, desno brojevi pitanja — i svaki red mora biti popunjen s obe strane.
Daje podatak koji umeš da obradiš. Za svako pitanje moraš unapred znati šta ćeš s odgovorom. Pitanje uz koje ne možeš da napišeš ništa osim „pročitaću odgovore” ili nije potrebno, ili treba drugačije da bude postavljeno.
Isto znači svima. Ovde propada najviše sopstvenih instrumenata. Pojmovi iz tvog rada — „organizaciona klima”, „digitalna zrelost” — ispitaniku ne znače ništa određeno. Provera je probno popunjavanje na pet do deset ljudi sličnih ispitanicima: pilot istraživanje.
Ima uputstvo. Ko sprovodi istraživanje, zašto, koliko traje, da li je anonimno i kako se odgovara. Bez toga instrument nije spreman za teren, ma koliko pitanja bila dobra.
Kako se instrument opisuje u metodologiji
Opis je pasus do dva, u istom pododeljku, i nosi šest podataka: naziv instrumenta, poreklo, strukturu, tipove pitanja, način zadavanja i mesto u prilogu.
Slabo: Za potrebe istraživanja korišćen je anketni upitnik sastavljen od više pitanja podeljenih u nekoliko celina.
Ovde nema nijednog proverljivog podatka. Ne zna se ni koliko pitanja, ni ko ih je napisao, ni kako su ispitanici odgovarali.
Jako: Kao instrument korišćen je upitnik sastavljen za potrebe ovog istraživanja, sa 28 pitanja u tri celine. Prvu celinu čini šest pitanja o obeležjima ispitanika (pol, starosna kategorija, staž, tip objekta). Drugu čini dvanaest pitanja zatvorenog tipa o učestalosti nematerijalnih podsticaja, sa petostepenom skalom učestalosti u kojoj su krajevi označeni rečima. Treću celinu čini skala zadovoljstva poslom od devet stavki, izvedena iz dimenzija opisanih u poglavlju 2.3, sa petostepenom skalom slaganja (1 — uopšte se ne slažem, 5 — u potpunosti se slažem). Upitnik je zadavan elektronski, a popunjavanje je trajalo oko sedam minuta. Instrument u celini nalazi se u Prilogu 1.
Drugi primer ima isti broj rečenica, a odgovara na svako pitanje koje bi komisija postavila.
Ako imaš dva instrumenta, svaki dobija svoj pasus i svoj prilog. Ako je isti instrument zadavan dva puta, to je podatak o postupku, ne o instrumentu, i piše se u pododeljku o postupku: kako se opisuje postupak istraživanja.
Pouzdanost i validnost — koliko se traži na diplomskom
Instrument treba da meri ono što tvrdi da meri (validnost) i da to radi stabilno (pouzdanost). Koliko se od studenta traži, zavisi od katedre.
Ono što je sigurno pogrešno jeste navesti koeficijent koji nisi izračunao. Prepisan broj iz tuđeg rada nije podatak o tvom istraživanju, a pitanje „kako ste došli do tog broja” na odbrani se postavlja upravo tamo gde se broj pojavi bez postupka.
Ako si instrument sam sastavio ili si tuđi bitno menjao, u obzir dolazi i provera toga da li stavke stvarno stoje u dimenzijama koje si zamislio: faktorska analiza. Ako pouzdanost nisi računao, dovoljno je i pošteno da napišeš iz čega su stavke izvedene, da je instrument probno popunjen i da ga je pregledao mentor. Šta koji pojam tačno znači i koje vrste validnosti postoje: pouzdanost i validnost.
Instrument u prilogu
U prilog ide onakav kakav su ispitanici videli — sa uputstvom, redosledom pitanja i ponuđenim odgovorima. Ne prečišćena verzija, ne spisak pitanja bez odgovora, ne snimak ekrana dela obrasca.
Uz preuzet instrument u prilogu stoji i podatak o autoru. Ako autor ne dozvoljava objavljivanje celog instrumenta, u prilog ide opis i nekoliko primera stavki, uz napomenu zašto ceo nije priložen.
Kako se prilozi numerišu i pozivaju iz teksta: prilozi u diplomskom radu.
Šta se o instrumentu pita na odbrani
- Zašto ste koristili baš ovaj instrument? Odgovor se vezuje za istraživačka pitanja, ne za dostupnost.
- Odakle vam stavke? Iz teorije, iz ranijeg instrumenta, iz oba — reci konkretno.
- Kako ste proverili da su pitanja razumljiva? Ovde se pominje probno popunjavanje i šta je posle njega menjano.
- Zašto pet stepeni, a ne sedam? Bilo koji broj je branjiv ako imaš razlog; nijedan nije branjiv bez razloga.
- Šta biste u instrumentu promenili? Traži se svest o slabostima, ne odbrana savršenstva.
Najčešće greške
- Metod naveden umesto instrumenta, pa se ne zna čime je mereno
- Instrument opisan, a nema ga u prilogu
- Preuzet instrument bez navedenog autora i izvora
- Prilagođen instrument bez podatka šta je menjano
- Sopstvene stavke bez porekla — ni iz teorije, ni iz ranijeg instrumenta
- Prepisan koeficijent pouzdanosti koji nije izračunat na tvojim podacima
- Pitanja u instrumentu koja ne pripadaju nijednoj hipotezi
- Hipoteza za koju u instrumentu nema nijednog pitanja
- Verzija u prilogu koja se razlikuje od one koju su ispitanici popunjavali
Provera instrumenta pre prikupljanja podataka
- Umem li u jednoj rečenici da kažem šta je moj instrument i ko ga je napravio?
- Ima li svaka hipoteza bar jedno pitanje koje je pokriva?
- Postoji li pitanje koje ne pripada nijednoj hipotezi?
- Znam li za svako pitanje kako ću ga obraditi?
- Je li instrument probno popunio neko ko liči na ispitanike?
- Ima li uputstvo, procenu trajanja i izjavu o anonimnosti?
- Ako je preuzet — imam li tačan izvor i podatak o izmenama?
- Je li verzija koja ide u prilog istovetna sa onom sa terena?