Metodologija

Šta je teorijski okvir i kako se bira

Šta je teorijski okvir u diplomskom radu, po čemu se razlikuje od pregleda literature, kako se bira između dva okvira i šta menja u tumačenju nalaza.

8 min čitanja

Teorijski okvir je objašnjenje iz kog rad polazi kada tumači ono što je izmerio. To je odgovor na pitanje „zašto bi to uopšte bilo tako”, dat pre nego što se podaci prikupe, i isti taj odgovor se kasnije proverava na tvojim nalazima.

Najčešća zabuna je da je teorijski okvir isto što i teorijski deo rada. Nije. Teorijski deo je poglavlje u kom se prikazuje šta je o temi napisano. Okvir je jedan izbor unutar tog poglavlja: odluka da se pojava posmatra kroz određeno objašnjenje, a ne kroz neko drugo koje je takođe dostupno. Zato se okvir prepoznaje po tome što se može imenovati u jednoj rečenici i po tome što isključuje nešto.

Praktična razlika se vidi u tome šta okvir radi u ostatku rada. On određuje koji se pojmovi mere, kako se mere, koje su hipoteze uopšte smislene i — najvažnije — kako se nalaz objašnjava kad stigne. Bez okvira, rezultati ostaju tačni brojevi bez tumačenja, a diskusija se pretvara u ponovljene rezultate drugim rečima.

Nemaju svi diplomski radovi izričit teorijski okvir i ne traži ga svaki mentor. Šta se od tebe očekuje piše u uputstvu tvog fakulteta i najbrže se proverava kod mentora.

Isti podaci, dva okvira

Zamisli istraživanje o tome zašto zaposleni napuštaju posao u prvoj godini rada. Podaci su isti u oba slučaja: upitnik za zaposlene koji su dali otkaz u prvih dvanaest meseci, u nekoliko organizacija iz iste delatnosti. Svi brojevi i nalazi u nastavku su ilustracija zamišljenog istraživanja.

Okvir A objašnjava odlazak razlikom između onoga što je čovek očekivao pre zaposlenja i onoga što je zatekao. Ako se ide tim putem, mere se očekivanja pre dolaska, iskustvo posle, i razlika među njima. Nalaz da najviše odlaze ljudi iz organizacija sa razrađenim oglasima za posao tumači se kao posledica previsoko postavljenih očekivanja.

Okvir B objašnjava odlazak odnosom između zahteva posla i podrške koju čovek ima da im odgovori. Mere se opterećenje, jasnoća zadataka i dostupnost pomoći. Isti nalaz o razrađenim oglasima tumači se drugačije — te organizacije su verovatno i zahtevnije, pa je odlazak posledica opterećenja, a ne razočaranja.

Ista tabela rezultata, dva različita zaključka. To je cela uloga okvira i razlog zašto se bira svesno, a ne slučajno.

Koja objašnjenja u tvojoj oblasti uopšte postoje, saznaje se iz literature, i to je jedini izvor — nazivi teorija i njihovi autori ne izmišljaju se prema logici. Kako se izvori za to sistematski čitaju: kako se čita i beleži literatura.

Odakle okvir dolazi

Tri uobičajena porekla, po učestalosti u studentskim radovima:

Preuzet u celini. U literaturi postoji ustaljeno objašnjenje tvoje pojave i ti ga koristiš kakvo jeste. Najsigurniji put, i sasvim prihvatljiv na diplomskom radu. Obaveza je jedna: imenovati ga i navesti izvor.

Preuzet i sužen. Okvir je širi nego što ti treba, pa uzimaš deo. Na primer, model ima četiri komponente, a ti u svom kontekstu možeš da izmeriš dve. To je uredno, ali se mora napisati koje komponente su izostavljene i zašto.

Sastavljen od dva izvora. Najzahtevnije i najlakše se izjalovi. Spajanje dva objašnjenja traži da kažeš kako se ona uklapaju, a ne samo da si oba pročitao. Na diplomskom radu se ovo retko traži; ako ideš tim putem, uskladi ga sa mentorom pre nego što napišeš poglavlje.

Kako se bira između dva okvira

Izbor nije stvar ukusa i ima kriterijume koji se mogu proveriti.

KriterijumPitanje koje postavljaš
Poklapanje sa pitanjemDa li okvir objašnjava baš ono što me zanima, ili nešto susedno?
MerljivostMogu li da izmerim pojmove koje okvir traži, sredstvima koja imam?
KontekstDa li je okvir proveravan u uslovima sličnim mojim?
InstrumentPostoji li već instrument izveden iz tog okvira?
ObimDa li okvir traži više varijabli nego što diplomski rad može da nosi?

Kriterijum merljivosti obara najviše izbora, i bolje je da ih obori na početku. Okvir koji traži praćenje istih ljudi kroz vreme nije upotrebljiv u radu koji ima jedno merenje, ma koliko elegantno objašnjavao pojavu. Kako se pojmovi iz okvira prevode u nešto što se stvarno može izmeriti: operacionalizacija pojmova.

Kad dva okvira prođu sve kriterijume, bira se onaj koji daje precizniju pretpostavku. Okvir koji predviđa da će veza postojati slabiji je od okvira koji predviđa u kom smeru i pod kojim uslovima.

Šta se u radu menja kad je okvir izabran

Okvir se ne pominje samo u teorijskom delu. Njegov trag stoji na četiri mesta, i ako stoji samo na jednom, okvir je ukras.

  1. Kraj teorijskog dela — rečenica u kojoj se izbor izriče i obrazlaže.
  2. Hipoteze ili istraživačka pitanja — svaka pretpostavka se izvodi iz okvira, a ne iz opšteg osećaja. Kako se to izvođenje piše: hipoteze u diplomskom radu.
  3. Instrument — stavke mere pojmove koje okvir imenuje, i po mogućnosti su preuzete iz istraživanja koje isti okvir koristi: šta je instrument istraživanja.
  4. Diskusija — nalaz se tumači jezikom okvira i vraća na iste autore. Kako se ta petlja zatvara: veza teorijskog i istraživačkog dela.

Provera koja radi: obriši ime okvira iz rada i vidi da li se nešto promenilo. Ako se ništa nije promenilo osim jedne rečenice, okvir nije okvir nego navod.

Gde okvir stoji u poglavlju

Mesto je gotovo uvek isto: na kraju teorijskog dela, neposredno pred metodologiju. Razlog je redosled čitanja. Čitalac prvo treba da vidi koja objašnjenja postoje i kako se razlikuju, pa tek onda tvoj izbor; obrnut redosled ostavlja utisak da je okvir izabran unapred, a literatura tražena da ga potvrdi.

Obim je manji nego što se očekuje — po pravilu strana do strana i po. Okvir se ne prepričava u detalje, jer je prikazan malo ranije, u odeljku o teorijskim pristupima. Ovde se samo bira, obrazlaže izbor i najavljuje šta iz njega sledi u istraživanju. Ako odeljak naraste na pet strana, u njega je ušao prikaz pristupa koji pripada ranijem delu poglavlja.

Rečenica kojom se okvir izriče

Izbor se ne podrazumeva — piše se izričito, na kraju teorijskog dela, u dve do tri rečenice.

Istraživanje u ovom radu polazi od objašnjenja koje odlazak sa posla u prvoj godini vezuje za odnos zahteva radnog mesta i podrške koju zaposleni ima (Marković, 2020), jer je ono jedino od razmotrenih objašnjenja proveravano na uzorcima iz iste delatnosti i jer su pojmovi koje uvodi merljivi instrumentom dostupnim za ovo istraživanje. Objašnjenje koje polazi od neispunjenih očekivanja pre zaposlenja nije primenjeno, budući da bi tražilo merenje pre dolaska na posao, što nacrt ovog istraživanja ne omogućava.

Dve stvari koje ta rečenica radi: bira i odbacuje sa razlogom. Odbačena mogućnost je skoro uvek prvo pitanje koje na odbrani dolazi od člana komisije koji nije mentor, i najbolje je odgovoriti na njega pre nego što bude postavljeno.

Kad nalaz ne odgovara okviru

Ovo je trenutak zbog kog okvir i postoji, i nije neuspeh rada. Neslaganje između nalaza i očekivanog objašnjenja je rezultat, i piše se kao rezultat.

Redosled je uvek isti: prvo proveri sebe, pa onda okvir. Da li je pojam meren onako kako ga okvir određuje? Da li je uzorak takav da je veza uopšte mogla da se pokaže? Da li je nešto u postupku odstupilo? Tek kad to prođe, nalaz se tumači kao granica primenljivosti okvira u tvom kontekstu — pažljivo, jer jedan studentski uzorak ne obara objašnjenje.

Dobijeni nalaz ne ide u smeru koji bi se na osnovu primenjenog okvira očekivao. Jedno moguće objašnjenje je specifičnost uzorka, koji čine zaposleni iz organizacija sa izrazito kratkim periodom uvođenja u posao; drugo je da u ovom kontekstu veću ulogu igra činilac koji okvir ne obuhvata.

Šta se radi kad rezultat iznenadi u celini: neočekivani rezultati.

Radovi koji nemaju izričit okvir

Postoje teme na kojima insistiranje na okviru pravi štetu. Opisno istraživanje stanja, analiza dokumenata, poređenje propisa dve zemlje, studija slučaja jedne organizacije — u takvim radovima se od teorije očekuje pojmovni okvir, dakle jasno određenje pojmova i kriterijuma po kojima se opisuje, a ne objašnjenje uzroka.

Tada se u radu ne piše naslov „Teorijski okvir” iza kog stoji prepričana teorija koja se nigde ne koristi. Umesto toga se određuju pojmovi i kaže se prema kojim kriterijumima se građa posmatra. To je pošteniji i odbranjiviji izbor od okvira koji je tu samo zato što se očekuje.

Pet znakova da okvir radi

  • Umeš da ga imenuješ u jednoj rečenici, bez čitanja iz rada.
  • Umeš da kažeš koje objašnjenje si odbacio i zašto.
  • Svaka hipoteza se može izvesti iz njega naglas, u dve rečenice.
  • Bar jedna stavka u instrumentu postoji zato što je okvir traži.
  • U diskusiji se pojavljuju isti autori koji su okvir uveli u teorijskom delu.

Ako četiri od pet stoje, okvir je deo rada. Ako stoji samo prvi, okvir je naslov.

Povezani vodiči