Diplomski rad

Kako se opisuju rezultati istraživanja

Kako se piše poglavlje sa rezultatima diplomskog rada: redosled izlaganja, odnos teksta i tabela, granica prema diskusiji i primeri dobrih formulacija.

9 min čitanja

Poglavlje sa rezultatima ima jedan zadatak: da pokaže šta su podaci dali, bez tumačenja. Tumačenje ide u diskusiju, preporuke u zaključak. Kad se to pomeša, komisija gubi mogućnost da razdvoji ono što si izmerio od onoga što si zaključio — a upravo tu razliku proverava.

Drugi zadatak je redosled. Rezultati se ne izlažu redom kojim su pitanja stajala u upitniku, nego redom kojim stoje istraživačka pitanja ili hipoteze. Upitnik je alat, hipoteza je obećanje. Čitalac prati obećanje.

Treći, najmanje očigledan: poglavlje mora da se čita i bez tabela. Ako se sve tabele uklone, tekst i dalje mora da kaže šta je nađeno. Tabele su potpora, ne sadržaj.

Kako se poglavlje organizuje

Postoje tri uobičajena redosleda. Biraš jedan i držiš ga dosledno.

RedosledKada odgovaraRizik
Po hipotezamaKvantitativno istraživanje sa jasno razdvojenim hipotezamaDeskriptivni deo ostane bez mesta
Po istraživačkim pitanjimaKvalitativna i kombinovana istraživanjaPitanja se preklapaju pa se nalaz ponavlja
Po temama iz upitnikaKad je istraživanje pretežno opisnoLako sklizne u prepričavanje upitnika

Bez obzira na izbor, prvi pododeljak je skoro uvek opis uzorka, jer sve što sledi zavisi od toga ko je odgovarao. Šta u tu prvu tabelu ide, a šta ne, i kako se uz nju prikazuju odziv i isključeni upitnici: opis uzorka u rezultatima. Posle njega ide deskriptivni pregled po ključnim varijablama, pa provera hipoteza jedna po jedna.

Svaka hipoteza dobija svoj pododeljak sa naslovom koji je imenuje. To komisiji omogućava da nađe nalaz bez traženja, a tebi da na odbrani otvoriš tačnu stranu.

Obrazac za jedan nalaz

Isti obrazac se ponavlja za svaki rezultat, u tri koraka:

  1. Najava — šta se u ovom delu proverava i kojim postupkom.
  2. Prikaz — tabela ili grafikon sa brojem, naslovom i izvorom.
  3. Opis — jedan do dva pasusa koji izdvajaju ono što je bitno.

Primer najave: Za proveru hipoteze H2 upoređene su prosečne ocene zadovoljstva poslom kod zaposlenih sa manje od tri godine staža i kod onih sa dužim stažom.

Posle tabele dolazi opis. Ovde se najviše greši na dva načina: ili se tabela prepiše red po red, ili se doda tumačenje koje tu ne pripada.

Slabo: Kao što se vidi iz tabele, 31 ispitanik ima do tri godine staža, 38 od tri do deset, a 18 preko deset godina, što je zanimljiv podatak.

Prepis plus prazna ocena. „Zanimljiv” ne kaže ništa.

Slabo: Zaposleni sa kraćim stažom su nezadovoljniji jer još nisu stekli poverenje u rukovodstvo i nemaju osećaj sigurnosti u organizaciji.

Objašnjenje koje podaci ne nose. Pripada diskusiji, i to kao pretpostavka.

Jako: Zaposleni sa stažom do tri godine iskazali su nižu prosečnu ocenu zadovoljstva poslom (M = 3,1; SD = 0,88) od onih sa dužim stažom (M = 3,6; SD = 0,74). Razlika je proverena poređenjem prosečnih vrednosti dve grupe i pokazala se statistički značajnom, pa se hipoteza H2 prihvata. Treba imati u vidu da je grupa sa preko deset godina staža brojčano najmanja (18 ispitanika), što je uzeto u obzir pri tumačenju.

Kako se takva rečenica sastavlja broj po broj i šta se iz ispisa programa ne prepisuje: kako se rezultat statističkog testa piše u tekstu.

Šta ide u rezultate, a šta u diskusiju

Ovo je granica koja odlučuje kako poglavlje deluje. Najkraća formulacija: u rezultatima stoji šta, u diskusiji zašto. Sa druge strane poglavlja stoji granica prema metodologiji, i ona se meša još češće: šta ide u metod, a šta u rezultate.

RezultatiDiskusija
Vrednosti, raspored odgovora, razlike među grupamaMogući razlozi za dobijene vrednosti
Ishod provere svake hipotezePoređenje sa nalazima drugih istraživanja
Ono što je u podacima neočekivanoObjašnjenja za to odstupanje
Podatak da neka grupa odskačePretpostavka o tome čime je odskakanje izazvano
—Šta nalaz znači za praksu
—Ograničenja koja tumačenje sužavaju

Neki fakulteti traže jedno spojeno poglavlje („Rezultati i diskusija”), drugi dva razdvojena. Proveri uputstvo fakulteta i smernice mentora. Ako je poglavlje spojeno, razdvajanje i dalje mora da se vidi u rečenicama — prvo nalaz, pa tumačenje, i to jasno označeno.

Kako se piše ishod provere hipoteze

Formulacija ima ustaljen oblik i odstupanja se primete.

Kad je hipoteza potvrđena:

Hipoteza H1 je potvrđena. Zaposleni koji prijavljuju češće nematerijalne podsticaje iskazali su viši prosečan skor na skali zadovoljstva poslom, a utvrđena veza je pozitivna i statistički značajna.

Kad nije potvrđena:

Hipoteza H3 nije potvrđena. Razlika u zadovoljstvu poslom između ispitanika različitog nivoa obrazovanja nije se pokazala statistički značajnom, pa se na osnovu ovih podataka ne može tvrditi da nivo obrazovanja stoji u vezi sa zadovoljstvom poslom u posmatranom uzorku.

Tri izraza koja treba izbegavati:

  • „Hipoteza je dokazana” — istraživanje proverava, ne dokazuje.
  • „Hipoteza je oborena” — nepotvrđena hipoteza nije poražena, nego neproverena ovim podacima.
  • „Hipoteza se pokazala netačnom” — tvrdi više nego što podaci daju; možda je uzorak bio premali.

Nepotvrđena hipoteza je legitiman nalaz i rad se zbog nje ne ocenjuje lošije. Ono što rad košta jeste prećutkivanje ili naknadno prepravljanje hipoteze da se uklopi u ono što je nađeno. Kako se hipoteza uopšte postavlja da bi bila proverljiva: hipoteze u diplomskom radu.

Kvalitativni rezultati

Kad su podaci iz intervjua, logika je ista ali je forma drugačija. Poglavlje se organizuje po temama koje su izašle iz kodiranja, ne po sagovornicima.

Za svaku temu ide: naziv teme, opis onoga što obuhvata, jedan do dva citata kao potpora, i naznaka koliko je sagovornika o tome govorilo — rečima, ne procentima.

Slabo: Ispitanik 3 je rekao da mu je najteže bilo naći dobavljača. Ispitanik 5 je rekao da je imao problem sa dobavljačima. Ispitanik 7 je takođe pomenuo dobavljače.

Ovo je popis, ne analiza. Čitalac sam mora da izvuče temu.

Jako: Odabir dobavljača izdvojio se kao prepreka koju je pomenula većina sagovornika, i to ne kao pitanje cene nego pouzdanosti isporuke. Jedan od njih to opisuje ovako: „Nije problem naći nekoga ko je jeftiniji. Problem je naći nekoga za koga znaš da će u sredu ujutru zaista doći.” Sagovornici koji posluju van većih gradova ovu prepreku navode izraženije.

Citati se navode doslovno, sa oznakom sagovornika koja čuva anonimnost (Sagovornik 4, V3, ili kako si označio u metodologiji). Ako si nešto skratio, to se označava. Citat je dokaz za tvrdnju, pa ne ide bez tvrdnje koju potkrepljuje.

Glagolsko vreme i lice

Rezultati se pišu u prošlom vremenu — opisuju ono što je nađeno — i bezlično.

Slabo: Ja sam dobio da su mlađi zaposleni nezadovoljniji, što me je iznenadilo.

Jako: Zabeležena je niža prosečna ocena zadovoljstva kod mlađih zaposlenih.

Izuzetak koji neki mentori dozvoljavaju: u diskusiji se koristi sadašnje vreme kad se govori o tome šta nalaz znači. Proveri kako traži tvoj fakultet, jer se prakse razlikuju.

Koliko je poglavlje dugo

Empirijski deo je po pravilu najobimniji deo rada posle teorijskog, ali tačan obim zavisi od uputstva fakulteta i od toga koliko si hipoteza postavio. Realan orijentir: svaka hipoteza traži bar jednu stranu, opis uzorka jednu do dve, a deskriptivni pregled onoliko koliko ima ključnih varijabli.

Znak da je poglavlje predugo jeste kad se prikazuju podaci koji se nigde posle ne koriste — demografsko pitanje koje ne ulazi ni u jednu hipotezu, tabela koja nema svoj pasus. Koliki je uobičajen obim celog rada: koliko strana ima diplomski rad.

Odnos prema zaključku

Rezultati i zaključak nisu isto i ne smeju se poklapati. Rezultati iznose nalaze pojedinačno; zaključak ih sabira i povezuje sa ciljem rada.

Provera koja se isplati: uzmi zaključak i poglavlje sa rezultatima jedno pored drugog. Ako se rečenice ponavljaju skoro doslovno, jedno od to dvoje ne radi svoj posao. Kako se zaključak slaže tako da bude više od rezimea: zaključak diplomskog rada.

I obrnuto — u zaključku ne sme da se pojavi nalaz koji se u rezultatima nigde ne vidi. To je greška koju komisija nađe brzo, jer traži tabelu iz koje tvrdnja proizlazi.

Najčešće greške

  • Tumačenje u rezultatima — zašto umesto šta
  • Tabela prepričana u tekstu, red po red
  • Redosled po upitniku umesto po hipotezama
  • Tabela bez pasusa koji kaže šta se u njoj vidi
  • Nalaz prenet na populaciju bez ograde o uzorku
  • „Dokazano” umesto „potvrđeno”
  • Nepotvrđena hipoteza prećutana ili izbačena iz rada
  • Procenti kod kvalitativnih podataka
  • Citati bez tvrdnje koju potkrepljuju
  • Novi nalaz u zaključku koji se u rezultatima ne pojavljuje

Provera pre slanja mentoru

  1. Prati li poglavlje redosled hipoteza ili istraživačkih pitanja?
  2. Ima li svaka hipoteza svoj pododeljak sa izričitim ishodom?
  3. Može li se poglavlje pročitati i razumeti bez tabela?
  4. Postoji li uz svaku tabelu pasus koji izdvaja ono što je bitno?
  5. Ima li u rezultatima ijedna rečenica koja objašnjava zašto — i pripada li ona diskusiji?
  6. Da li je svaki prikazani podatak nekome potreban?
  7. Je li celo poglavlje u prošlom vremenu i bezlično?
  8. Poklapa li se neki pasus iz zaključka doslovno sa pasusom iz rezultata?

Kako se računaju i prikazuju pokazatelji koji u ovo poglavlje ulaze: deskriptivna statistika u diplomskom radu. Gde poglavlje stoji u odnosu na ostatak rada: struktura diplomskog rada. Granica do koje nalaz sme da ide, i glagoli koji je prelaze: korelacija ne znači uzročnost.

Povezani vodiči