Metodologija

Istraživanje u firmi u kojoj radiš

Kako se istražuje u firmi u kojoj radiš: od koga se traži dozvola, šta se dogovara unapred, kako se razdvajaju uloge i šta se sme prikazati u radu.

7 min čitanja

Istraživanje u sopstvenoj firmi je najčešći oblik empirijskog rada kod studenata koji već rade. Razlog je očigledan: pristup ljudima i podacima je rešen, ispitanici su dostupni, tema je poznata iznutra.

Isti taj pristup je i izvor svih problema koje ovaj nacrt ima. Ti nisi neutralan posmatrač — ti si neko ko će sutra s tim ljudima sedeti na sastanku, a podaci koje gledaš nisu tvoji nego poslodavčevi. Rad prolazi ili pada na tome da li su te dve stvari rešene pre prikupljanja podataka, i da li su rešene pisanim tragom umesto usmenim „naravno, samo napred”.

Prvo pitanje: od koga se traži dozvola

Pristanak pojedinačnih kolega da popune upitnik nije isto što i saglasnost organizacije da se u njoj sprovede istraživanje. Traže se obe, i redosled je bitan — prvo organizacija, pa ljudi.

Koga tačno pitaš zavisi od toga kako je firma uređena, i to je pitanje na koje ti niko spolja ne može odgovoriti umesto tebe. U praksi se ide ovim redom: neposredni rukovodilac, pa onaj ko odlučuje o tome šta izlazi iz firme — vlasnik, direktor, rukovodilac sektora, a u većim sistemima pravna služba ili služba za ljudske resurse. Ako firma ima pravnu službu, njeno mišljenje o tome šta sme u rad se traži pre, a ne posle.

Na fakultetskoj strani se pita mentor, i to na samom početku, dok se tema prijavljuje. Deo fakulteta ima telo koje odobrava istraživanja ili etičku komisiju; ako na tvom postoji, mentor zna kako se tamo izlazi i šta se prilaže. Šta se sve traži pre prikupljanja podataka i kako se to opisuje: etička pitanja u studentskom istraživanju.

Šta se dogovara unapred i šta ostaje zapisano

Usmena dozvola ima običaj da se seti drugačije nego što je data, obično u trenutku kad rad treba da se preda. Zato se dogovor svodi na nekoliko tačaka i ostaje u pisanom obliku — bar kao mejl koji ti je neko potvrdio.

O čemu se dogovarašŠta treba da bude jasno
Šta se prikupljaanketa, intervjui, interni podaci, i koji tačno
Ko sme da bude ispitaniksektor, nivo, da li i rukovodioci
Da li se firma imenujepuno ime, opis bez imena, ili opis delatnosti
Šta se sme prikazatikoje vrste podataka izlaze iz firme i u kom obliku
Ko rad čita pre predajeda li neko iz firme gleda tekst i do kada
Kada se podaci brišušta biva sa tabelama i snimcima posle odbrane

Peta stavka zna da iznenadi. Ako je dogovoreno da neko iz firme pročita rad pre predaje, to traži vreme koje mora da uđe u plan, a ti unapred moraš znati šta se dešava ako traže da se nešto izbaci. Bolje je to razjasniti dok se dogovara nego nedelju dana pred rok.

Sukob uloga: ti nisi anketar sa strane

U sopstvenoj firmi imaš dve uloge istovremeno, i ispitanik to zna. Posledice zavise od toga gde stojiš.

Ako si kolega na istom nivou, ljudi ti odgovaraju iskrenije nego strancu, ali i prilagođavaju odgovore onome što misle da ti želiš da čuješ.

Ako si nadređen bilo kome u uzorku, dobrovoljnost je ozbiljno ugrožena. Podređeni koji dobije upitnik od šefa ne doživljava to kao poziv nego kao zadatak. Rešenje je da se prikupljanje izmesti iz tvojih ruku: poziv šalje neko drugi, popunjava se anonimno, a ti ne znaš ko jeste a ko nije učestvovao.

Ako si podređen ljudima koje ispituješ, problem je obrnut — teško ćeš postaviti neprijatno pitanje i teško ćeš u radu napisati nalaz koji nekome ne odgovara.

Ni u jednom od tri slučaja rad nije nemoguć. U sva tri se tvoja uloga napiše u metodologiji, jednom rečenicom, jer ona objašnjava uslove u kojima su podaci nastali.

Dobrovoljnost kada se svi poznaju

Anonimnost u maloj sredini je tehnički teška, i obećanje koje ne možeš da održiš gore je od poštenog upozorenja.

Ako u sektoru radi šest ljudi, tabela sa ukrštanjem sektora i godina staža imenuje svakog od njih, bez ijednog imena. Isto važi za citat iz intervjua koji sadrži prepoznatljiv detalj. Kako se kategorije prave šire i šta se radi sa citatima: anonimizacija podataka.

Praktično: ne traži podatke koji ti ne trebaju, spajaj male sektore u grupe, a ispitanicima unapred reci šta se tačno objavljuje — da rad čita komisija, da tabele idu u agregiranom obliku i da se pojedinačni odgovori ne pokazuju nikome u firmi.

Podaci koji ne izlaze iz firme

Deo onoga što ti je dostupno kao zaposlenom ne može u rad. To nije stvar tvoje procene nego dogovora sa onim ko je podatke poverio, i pitanje se postavlja pre nego što podatak uđe u tabelu, a ne kad je rad napisan.

Tri uobičajena izlaza kada je podatak osetljiv, a nalaz bez njega ne stoji:

Prikaži ga u odnosu, ne u apsolutnom iznosu. Indeks, udeo, promena u procentima i poređenje sa prethodnim periodom često nose ceo zaključak, a ne otkrivaju iznos.

Prikaži ga zbirno. Umesto podataka po zaposlenom ili po kupcu, prosek ili raspon po grupi.

Prikaži ga bez imena. Firma postaje „preduzeće u oblasti maloprodaje sa oko dvesta zaposlenih”, a nalaz ostaje isti.

Ono što se ne radi: iznošenje podatka uz pretpostavku da ga ionako niko neće primetiti, i objavljivanje internog dokumenta u prilogu bez izričite saglasnosti.

Kako se to piše u radu

Metodologija dobija dve do tri rečenice koje pokrivaju sve gore navedeno.

Slabo: Istraživanje je sprovedeno u preduzeću u kom autor radi.

Jako: Istraživanje je sprovedeno u preduzeću u kom je autor zaposlen, uz saglasnost rukovodstva pribavljenu pre početka prikupljanja podataka. Autor radi u sektoru koji je deo uzorka, ali nije nadređen nijednom ispitaniku; poziv za učešće poslat je preko zajedničke liste, a upitnik je popunjavan anonimno. Podaci o poslovanju prikazani su u obliku udela i indeksa, u skladu sa dogovorom o tome šta se sme objaviti.

Ako je rad vezan za jednu organizaciju i njen kontekst, sam nacrt se verovatno zove drugačije nego što misliš: studija slučaja kao metod. Ako pritom sam uvodiš promenu i pratiš šta se posle nje dogodilo, nacrt je akciono istraživanje i traži posebnu saglasnost — ne samo za prikupljanje podataka nego i za samu promenu.

Među ograničenja idu tri stvari, i nijedna ne slabi rad ako je napisana: uzorak je jedna organizacija, autor je njen deo, a deo podataka je prikazan u zbirnom obliku. Kako se to formuliše bez izvinjavanja: ograničenja istraživanja.

Najčešće greške

  • Usmena dozvola koja se ne može dokazati kad zatreba
  • Anketiranje podređenih bez ikakvog razdvajanja uloga
  • Ime firme u radu o kom se niko nije izjasnio
  • Interni dokument u prilogu bez izričite saglasnosti
  • Obećana anonimnost koju veličina sektora poništava
  • Nalaz koji nekome smeta izbačen da se ne pravi problem na poslu
  • Sopstvena uloga prećutana u metodologiji, pa otvorena na odbrani

Provera pre nego što kreneš

  1. Ko u firmi odlučuje o ovome i imam li njegovu potvrdu u pisanom obliku?
  2. Šta je tačno dogovoreno da sme da se objavi, a šta ne?
  3. Da li sam ikome u uzorku nadređen i kako to razdvajam?
  4. Ko šalje poziv i kako se popunjava, da ja ne znam ko jeste a ko nije učestvovao?
  5. Koliko ljudi ima najmanja grupa u tabeli i da li je time neko imenovan?
  6. Šta radim ako neko iz firme traži da se nalaz izbaci?
  7. Šta piše u metodologiji o mojoj ulozi i šta ide među ograničenja?

Povezani vodiči